Mašinski prevod, pregled u toku. Ispravke su dobrodošle.
Život svetog Martina · Poglavlje XIX
Pismo koje je iscelilo Arborijevu kćer, oči Paulina iz Nole i pad niz stepenice
Arborije, bivši rimski prefekt i čovek veoma duboke i iskrene vere, imao je kod kuće kćer koja je kopnila od strašnih napada četvorodnevne groznice. Desilo se da je tih dana primio pismo koje je napisao Martin; baš u trenutku kada je devojci groznica ponovo počela da raste, otac joj je položio pismo na grudi i istog trena groznica je spala i više se nikada nije vratila. Arborije je bio toliko potresen onim što je video da je na licu mesta odlučio da kćer posveti Bogu, na život u večnoj čednosti. Krenuo je tada na put k Martinu, poveo sa sobom devojku — živi dokaz da ju je on iscelio čak i iz daljine — i izričito je zahtevao da joj upravo Martin, i niko drugi, preda veo posvećenih devica.
A Paulin — čovek koji će kasnije svima postati izvanredan primer hrišćanskog života — počeo je da trpi užasne bolove u jednom oku, tolike da mu se preko zenice navukla gusta koprena od koje je slepeo. Martin mu je nežno prešao preko oka malom lekarskom četkicom, u trenu mu odagnao sve bolove i vratio mu vid, savršen kao pre.
Što se samog Martina tiče, jednog dana ga je zadesila nesreća da padne s gornjeg sprata i skotrlja se niz polomljene stepenice pune krivih stepenika, tako da je ostao sav izranjavan i izubijan od glave do pete. Ležao je opružen u keliji, gotovo na pragu smrti, u nepodnošljivim bolovima, kada mu se tokom noći ukazao anđeo koji mu je isprao rane i po celom izmučenom telu naneo blag melem. Sutradan ujutru Martin je ustao tako krepak i oporavljen kao da nikada nije ni pao.
Ali kad bih ovde stao da pričam sve slučajeve redom, jedan po jedan, nikada ne bismo završili; zadržimo se zato na ovih nekoliko primera odabranih među tolikim drugima. Sasvim su dovoljni da pokažu istinu o najdivnijim događajima, a da čitaoca ne zamaramo prevelikim brojem priča.
Ovde susrećemo dve istorijske ličnosti koje su nam veoma dobro poznate i iz drugih izvora onog doba:
1. Magn Arborije i „četvorodnevna groznica“: Arborije je bio visoki carski dostojanstvenik (vir praefectorius, prefekt u Rimu oko 379–380) i sestrić čuvenog pesnika Auzonija iz Bordoa. „Četvorodnevna groznica“ koja je napala njegovu kćer bila je težak oblik malarije (Plasmodium malariae), obeležen žestokim skokovima temperature i drhtavicom koji su se vraćali svaka tri dana (svakog „četvrtog dana“ po rimskom načinu računanja, koji je uključivao i prvi i poslednji dan).
2. Sveti Paulin iz Nole (354–431): „Paulin“ isceljen od teške povrede oka (verovatno čira na rožnjači ili traumatske katarakte, dodirnute predmetom zvanim peniculus, malim sunđerom ili četkicom kojom su se služili antički lekari) jeste niko drugi do Pontije Meropije Paulin, prebogati senator rodom iz Bordoa, upravnik Kampanije i najbolji prijatelj našeg autora, Sulpicija Severa! Sam Paulin ostavio je u svojim spisima svedočanstvo o tom isceljenju; ubrzo zatim prodao je svoje ogromno bogatstvo da bi ga razdelio siromašnima i otišao da živi u Noli, na jugu Italije, postavši jedan od najvećih hrišćanskih pesnika antike.