O ovom izdanju
Ovaj sajt je izraz poštovanja prema Martinu iz Tura. Poklanja jednu knjigu, na što više jezika, i ne traži ništa.
Tekst
Život svetog Martina napisao je na latinskom Sulpicije Sever oko 396. godine, dok je Martin još bio živ. Latinski tekst koji se ovde koristi jeste onaj iz Minjove zbirke Patrologia Latina, tom 20, kako je objavljen na Vikizvorniku.
Ovo izdanje prenosi celo delo na jednostavan savremeni jezik i dodaje pripovedača koji usput objašnjava rimski svet, kartu i epilog o Martinovim poslednjim godinama, preuzet iz Sulpicijevih pisama. Pripovedačeve beleške odvojene su od Sulpicijevog teksta.
Prevodi
Izdanje je najpre napisano na portugalskom. Englesko izdanje je nastalo na osnovu njega i služi kao osnova za sve ostale jezike.
Ostali prevodi nastali su uz pomoć veštačke inteligencije i još ih nije pregledao izvorni govornik, osim ako u Biblioteci ne piše drukčije. Svaki je označen. Ako je tvoj jezik ovde i nešto zvuči loše, ti si osoba koja nam treba.
Slike
Ilustracije je za ovo izdanje izradio njegov urednik. One nisu istorijski dokumenti: niko ne zna kako je Martin izgledao.
Šta je istorija, a šta nije
Svaka priča na sajtu nosi oznaku: ispričao lično Martin, prenosi Sulpicije ili kasnija tradicija. Sulpicije se divio Martinu i hteo je da mu se dive i čitaoci. Sajt prenosi ono što je on napisao, a sud prepušta tebi.
Ispravke
Greške u prevodu, datumu ili imenu mesta mogu se prijaviti preko obrasca u Biblioteci. Ispravke ulaze u sledeću verziju knjige, a broj verzije se menja.
Besplatno, i zašto
Knjiga se deli pod licencama CC BY-SA 3.0 i GNU FDL. Smeš da je kopiraš, štampaš i deliš, uz navođenje izvora i pod istim uslovima.
Nema reklama, nema kolačića za praćenje i nema naloga. Knjiga o čoveku koji je poklonio polovinu onoga što je imao ne treba ništa da košta.
Biblioteka
| English | Glavno izdanje (englesko) | v1.0 · 2026-11-14 |
|---|---|---|
| Português (Portugal) | Izvorno portugalsko izdanje | v2.0 · 2026-11-14 |
| Español | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Français | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Italiano | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Deutsch | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Magyar | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Polski | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Português (Brasil) | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Nederlands | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Українська | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| 한국어 | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Tagalog | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| العربية | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Српски (ћирилица) | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
| Srpski (latinica) | Mašinski prevod, pregled u toku | v0.9 · 2026-11-14 |
Sve u priči potiče od Sulpicija Severa, Vita Martini (oko 396–397), a poslednji prizor iz njegovih pisama. Običaji 11. novembra su kasnija tradicija.